Štampa

 

 

Slavni samuraj Miyamoto Musashi rekao je o ovome:

Imao svoj prvi dvoboj odavno, u mladalačkog dobu, sa trinaest godina... Sa dvadeset sam otišao u glavni grad, i mislio sam da sam susreo vrhunske samuraje u carstvu, i boreći se u mnogo borbi, nikada nisam propustio da pobedim. Posle toga sam putovao od mesta do mesta, od provincije do provincije, tražeći borce iz različitih škola. Mislim da sam se borio u više od šezdeset dvoboja i nijednom nisam izgubio. Na taj način sam proveo vreme od trinaeste do dvadeset devete godine.

Kada sam prešao tridesetu, razmišljao sam i uvideo sam da nisam pobeđivao zato što sam superiorniji borac. To je možda bilo zbog određenog prirodnog talenta u tom traganju, ili zato što nisam odstupao od prirodnih principa vežbanja. Ili je to možda bilo zbog neadekvatnosti borilačkih veština drugih škola.

Od tada sam neprestano vežbao i danju i noću, težeći da usavršim principe Puta sve dublje, i oko pedesete godine, došao sam do spoznaje borilačkih veština....

(Knjiga Pet Prstenova)

 

I tako genijalni borci kao što je bio Musashi, koji je vredno vežbao i danju i noću bez odmora, tek je oko pedesete godine prvi put dostigao spoznaju Puta.

Osnivač Muto-ruy stila mačevanja, Yamaoka Tesshu, imao je četrdeset i četiri godine, kada je rekao: „Tek sam sada postigao (dostigao) čudesno razumevanje“. To je bila trideset sedma godina njegovog vežbanja sa mačem, i dvadeset treća godina kao sledbenika čuvenog mačevaoca Asarija Matashichiroa. Tek nakon decenija neprestanog vežbanja, sa hrabrošću i nepomućenim duhom, dobio je nadimak „Gvozdeni Demon“, i tek nakon istrajnog ispunjavanja svog cilja, sa velikom ozbiljnošću, došao je do samog jezgra. Tada je bio sposoban da razume prave principe Puta, po prvi put.

Ovi primeri pokazuju koliko je uobraženo istrajati u ideji da se može postati majstor borilačkih veština nakon pet ili deset godina laganog vežbanja. Takvo ponašanje zavodi vežbača i truje Put. Zato se treba uvek opominjati i biti „stalno mudri, pametni i dovitljivi“.

Uobraženost ili lenjost su lanci koji smetaju našem uspehu. Karate vežbači moraju da stalno ispituju i kritikuju sami sebe, i da nikada ne prouste da budu mudri i pametni, sve dok ne prodru u unutrašnje nivoe karate-doa. To mora da bude stav svih onih koji teže Putu.

 

G. Funakoši

 

Web Soft