Pre dve stotine godina u Japanu, pre Meiđijeve reforme, bio je jedan majstor kendoa po imenu Šoken, u čiji dom se uselio veliki pacov.

   Svake noći ovaj veliki pacov dolazio je u Šokenovu kuću, koji je zbog toga provodio besane noći. Tako je na kraju bio prinuđen da spava danju. Posavetovao se sa prijateljem koji je slovio za dobrog dresera mačaka. Taj je imao puno mačaka i Šoken ga je zamolio da mu pozajmi njegovog najboljeg mačka.

  Dreser mačaka pozajmio mu je mačka lutalicu, veoma brzog i mišićavog, koji je bio snažan i vešt pacolovac. Ali, kada se konačno susreo sa uljezom u sobi, pacov se ukopao u zemlju očito rešen da se bori do kraja, a mačak je iznenada podvio rep i pobegao. Očigledno da je ovaj mačak bio od naročitog soja.

  Šoken je tada pozajmio drugog mačka, jednog uistinu ljutog, koji je jednostavno kipteo od snage ulivajući strah već svojom agresivnom pojavom. Ovaj drugi mačak se ukopao, isto je učinio i pacov. Bitka je počela, ali je pacov izvojevao pobedu - mačak je izvukao deblji kraj.

  Treći mačak se dobrano uhvatio u koštac sa pacovom - to je bio jedan crno-beli mačor - ali kao ni predhodna dva nije uspeo da savlada pacova.

  Šoken je tada otišao po još jednog mačora, četvrtog po redu. To je bio jedan olinjali crni, stari mačak, niukom slučaju glup, ali ne tako jak kao lutalica ili mačak ljutica. On je ušetao u sobu. Pacov ga je za trenutak osmotrio, pa je krenuo prema njemu. Crni mačor je vrlo sabran, sedeo apsolutno nepomičan. Tračak sumnje proleteo je pacovu kroz glavu. Primicao se lagano sve bliže i bliže, no bio je baš uplašen. Iznenada ga je mačak dohvatio za šiju, smesta dokrajčio i odvukao u stranu.

  Potom je Šoken otišao da se vidi sa svojim prijateljem dreserom mačaka sa pitanjem: "Koliko sam puta pojurio tog pacova svojim drvenim mačem, ali umesto da ga dohvatim on bi me uvek ogrebao; kako to da je tvoj crni mačor uspeo da ga savlada?"

  Prijatelj mu je rekao: "Hajde da sazovemo mačiji sabor i upitamo same mačke. Ti si učitelj kendoa, pa im postavi pitanje. Siguran sam da one znaju sve o borilačkim veštinama."

  Tako je sazvan mačiji sabor nad kojim je predsedavao crni mačor, koji je bio najstariji od svih. Mačak lutalica je prvi uzeo reč: "Ja sam vrlo snažan."

  Crni mačor ga je upitao: "Zašto onda nisi pobedio?"

  Lutalica je rekao: "Stvarno sam veom snažan. Poznajem na stotine raznih tehnika za hvatanje pacova. Moje kandže su jake, a mišići mi kipte od snage. Ali taj pacov nije bio običan pacov."

  Crni mačor je rekao: "Znači da tvoja snaga i tehnika nisu bili ravni tom pacovu. Možda i imaš gomilu mišića i gomilu vase (jap. tehnika), ali sama tvoja veština nije na zadovoljavajućem nivou. Pogrešan pristup!"

Zatim je istupio onaj ljuti mačor: "Ja sam mnogo jak, stalno vežbam svoj ki (jap. energija) i disanje kroz zazen (jap. praksa zena). Jedem samo povrće i supu od pirinča i zahvaljujući tome kiptim od snage. Ali ni ja nisam mogao da savladam tog pacova. Zašto?"

  Stari mačak mu je odgovorio: "Tvoja okretnost i energija uistinu su zadivljujući, ali pacov je nadmašio tvoju energiju i ti si slabiji od tog velikog pacova. Ako prianjaš uz svoj ki, ako si ponosan na njega, to će postati tvoja Ahilova peta. Tvoj ki je samo jedan iznenadni energetski nalet, on ne može dugo da traje i kada prođe ti postaješ samo jedan razdraženi mačor. Tvoj ki može da se uporedi sa vodom koja ističe iz slavine, ali ki pacova je poput velikog gejzira. Zbog toga je pacov snažniji od tebe. Čak i ako imaš jaku ki energiju, u stvarnosti ona je slaba zbog toga što se precenjuješ."

  Zatim je došao red na crno-belog mačka, koji je takođe doživeo poraz. On nije bio previše jak, ali je bio inteligentan. On je bio u postojanom satoriju (jap. buđenje istine o kosmosu), završio je sa vasom i sve svoje vreme je provodio u vežbanju zazena. Ali na nesreću nije još bio mušotoku (jap. bez ikakvog cilja, ili želje za dobitkom) pa je i on morao da pobegne od pacova kako bi spasao živu glavu.

  Crni mačor mu je rekao: "Ti si jako pametan i dovoljno snažan. Ali nisi uspeo da pobediš pacova zato što si pred očima imao cilj, tako da je pacova u borbi bolje služila intuicija. U trenutku kad si ušetao u sobu on je razumeo tvoje držanje i stanje uma i zbog toga nisi uspeo da ga savladaš. Nisi bio u stanju da uskladiš svoju snagu, tehniku i aktivnu svest. Delovali su razjedinjeno, umesto da budu jedno.

  Za razliku od vas, ja sam istovremeno koristio sve tri sposobnsti nesvesno, prirodno i automatski i zbog toga sam mogao da ubijem pacova.

  Ali poznajem jednog mačka, u jednom selu nedaleko odavde, koji je snažniji čak i od mene. To je jedan veoma, veoma snažni mačor čiji su brkovi posedeli. Sreo sam ga jednom, verujte mi da uopšte ne izgleda snažan! Taj spava po ceo dan. Nikad ne jede meso, pa čak ni ribu, ništa osim genmaija (jap. pirinčana supa), mada ponekad zna da uzme poneku kapljicu sakea (jap. pirinčana rakija). A nikad nije uhvatio nijednog pacova, zbog toga što ga se svi na smrt plaše, pa se razbeže od njega kao lišće na vetru. Toliko zaziru od njega da nikad nije imao priliku da uhvati jednog. Jednom je ušao u kuću koja je vrvela od pacova. Svi pacovi su se za tren razbežali glavom bez obzira  i otišli da žive u drugoj kući. A on je imao prilike da ih goni samo u svojim snovima. Ovaj stari, sedi mačor zaista je tajnovita i upečatljiva pojava. Morate postati kao on. Transcedirajte položaj, transcedirajte disanje, transcedirajte svest."

  Ovo je za Šokena , učitelja kendoa, bila velka pouka.

Tajsen Dešimaru